Likovni jezik Dragiše Ćosića sadrži liniju i prigušeni kolorit koji uobličava „opijenost tamom“, ponor i dubinu. Celokupno stvaralštvo je varijacija jedinstvena sfera zaokruženog dela. Ta poetika upućuje na razmišljanje o postojanju bogate sadržajnosti u okviru dela, koje povlači njegovu kulturnu koloristiku obojenu čak i filozofijom bajke. Bajka je Ćosiću nešto što rađa i regeneriše život, nešto kao usnula moć čiju energiju treba obnoviti. beleži istoričarka umetnosti, Minja Čelar, u recenziji izložbe autora rođenog 1951. u Negotinu.