Obavljanje umetničke delatnosti u postojećem društveno-ekonomskom modelu pokazuje se kao krajnje neodrživo. Sadašnji uslovi umetničkog rada i delovanja su dovedeni na najnižu lestivicu u lancu kulturne proizvodnje i finansiranja. Svođenjem umetničke produkcije na uslove projektnog finansiranja u konkurenciji sa državnim institucijama, privatnim i nevladinim sektorom na javnim konkursima kod nadležnih republičkih, gradskih ili pokrajinskih institucija, umetnicima su onemogućeni fer uslovi za dolaženje do budžetskih sredstava, jer država od svog fonda godišnje odvaja svega 0.6 % za kulturu.
Kako se ovakvim modelom finansiranja pre svega favorizuju programi javnih institucija kulture i plate radnika zaposlenih u javnom sektoru, oni od čijeg rada i kulturne proizvodnje zavise ove institucije, a to su pre svega nezavisni kulturni radnici i samostalni umetnici, bivaju u potpunosti zanemareni!
Pošto je umetnost oblik kulturne i društvene delatnosti kojom je direktno uslovljen društveni razvoj, neophodno je da država uredi odnose u kulturi i da omogući da umetnička produkcija nezavisnih kulturnih radnika i samostalnih umetnika, bude sistemski i strukturalno podržana iz javnih fondova.
Situacija u kojoj su umetnici/ce tretirani kao socijalni slučajevi kojima lokalna samouprava uplaćuje minimalne poreze i doprinose i tretira ih kao preduzetnike u kulturi, koji treba da se sami bore za sebe na tržištu, u sistemu koji nema ni razvijenu publiku, ni odgovarajuću platformu za razvoj kulturne delatnosti, kreira ambijent u kome se onemogućava participacija umetnika u bavljenju problemima od javnog interesa, a proizvodi pritisak kojim se umetnička produkcija usmerava da jeluje u interesu kapitala.
Početkom 2020, u ULUS-a se formira radna grupa za FER PRAKSE u UMETNOSTI, koja fokusira svoj rad na pkoncipiranje modela za sistemsko uređenje ekonomskih odnosa u umetničkoj delatnosti, prema standardima fer razmene. Kodeks fer umetničke prakse, koji je u razradi, predlaže podjednaku zastupljenost projektnog i strukturalnog finansiranja od strane države. Zalažući se za priznatost i valorizaciju umetničkog rada, umetnici i umetnice su ohrabreni/e da zatraže fer naplatu svojih usluga u umetničkom/kreativnom sektoru lii druge olakšice potrebne za obavljanje svoje delatnosti. koncipiranje ovog modela oslanja se na primere fer praksi u umetnosti koji su normatizovani u raznim zemljama regiona i Evrope.
Kodeks fer umetničke prakse takođe se oslanja na ciljeve Udruženja, opisane Članom 6. Tačka 4. STATUT-a: Osnovni cilj Udruženja je afirmacija umetničke delatnosti, stručnog ugleda članova i realizacija ekonomskog vrednovanja njihovog rada. Razvijajući Kodeks profesionalne etike Udruženja, Kodeks fer prakse zastupa pet temeljnih vrednosti, kojima se predlažu regulatorni mehanizmi za sprovođenje pravnih akata i ciljeva: solidarnost, raznolikost, poverenje, održivost i transparentnost. Kodeks podstiče razvoj tržišta umetničkog rada na etičkim osnovama i na institucionalnom nivou, za sve učesnike u kulturno-umetničkoj proizvodnji.