
1. maj 2020.
VIR(T)UELNI ULUS, ONLINE IZLOŽBE
UMETNIČKI RAD JE RAD
1. maj 2020.
Opštom transformacijom polja rada podstaknutom neoliberalnim reformama poslednjih nekoliko decenija, a dodatno u aktuelnom periodu pandemijske krize, sistemski je urušen status dostojanstvenog rada u umetnosti i kulturi.
U susret 1. maju, Međunarodnom prazniku rada, otvorili smo našu platformu VIR(T)UELNI ULUS za radove, intervencije i opservacije umetnika i umetnica na temu rada u umetnosti. Radovi su selektovani na osnovi javnog poziva.
Aleksandar Kržavac
Angelo Fereira de Sousa
Danilo Bojić
Darija S Radaković
Doplgenger
DOSTA JE REZOVA!
Rad je nastao kao podrška inicijativi Dosta je rezova! koju je u 2019. sprovela organizacija [BLOK] – Lokalna baza za osvježavanje kulture. Inicijativa “Dosta je rezova!” je nastala kao rezultat godinama nagomilavanog nezadovoljstva zbog smanjivanja javnih sredstava za kulturu i netransparentnosti njihove dodele. Inicijativa je tražila zaustavljanje urušavanja javnog finansiranja kulture, povećanje budžeta za kulturu na 3%.obezbeđivanje uslova u kojima umetnici i kulturni radnici mogu da žive od svog rada.
Ivana Smiljanić
IvanaSmiljanić, “Uredjivanje (u domaćinstvu i umetnosti)”
serija fotografija, inkjet art print, 19 x 25cm / 25 x 33cm / 29,7 x 39,6cm
fotografisale: Ivana Smiljanić i Nevena Nikolić Stojković, 2008.
Ivana Smiljanić izlaže fotografije, izbor kompozicija opranog veša iz svoje dugogodišnje prakse prostiranja veša „po kućama“. Ova praksa je pokušaj adekvatnog odgovora na republičku kulturnu politiku po kojoj je umetnost nepotrebno opterećenje za državnu kasu. Pažljivom analizom raspodele sredstava koja se u poslednjih 10-ak godina dodeljuju u ovoj oblasti, jasno je da se pod umetnošću podrazumeva tzv. povratak starim vrednostima i očuvanje tradicije, a slušajući izjave visokih državnih zvaničnika, ispostavlja se da je uloga umetnika da krase domove osiromašenog stanovništva, a umetnice među njima imaju preče dužnosti: da se okrenu porodici i vođenju domaćinstva, sa armijom drugih žena, čijom su emancipacijom ozbiljno ugroženi napedak i brojnost nacije. Kompozicije su pažljivo i znalački ređane, umetnica je u njih utkala sva znanja stečena na osnovnim i magistarskim studijama, poštujući likovne kanone, tonske skale i valere, o čemu je ostavila diskretni vodič za gledalačko oko: tonski ključ na obodu svake zabeležene kompozicije.
Marija Jeftić
PRILOGMiodrag Mića Stajčić
Neprocenjiv rad
2010. / urameljena novčanica / 40 x 55 x 5 cm
Između ostalog, novac prestavlja određenu količinu našeg rada, vremena i energije, koje smo potrošili kako bismo ga zaradili. Umesto da uložim svoj trud u crtanje ili vajanje, odlučio sam da preskočim taj proces i izložim novac koji će taj trud predstavljati.
Saša Stojanović
Video performans HLEB (2004.) Trajanje 1:05 min.
Minipogon
VIDEO LINKMinipogon je eksperimentalna proizvodna jedinica posvećena transformisanju ostataka kapitalističkog sistema u korisne i lepe predmete, živopisna okruženja i pravednije ekonomske odnose. Kolektiv je 2017. u Beogradu godine pokrenula grupa umetnika, naučnika i aktivista.
Neda Kovinić
IZA ENTUZIJAZMA | Neda Kovinić
Crteži iz doktorskog umetničkog projekta
Projekat Iza entuzijazma istražuje onu energiju, koja kao zamajac pokreće i vrti kolo proizvodnje umetničkog rada, bez produkcijske i institucionalne podrške, polazeći od toga da svi aspekti savremenog rada već unapred računaju na entuzijazam. Ključne reči današnjeg tržišta rada, kako vidljivog, tako i nevidljivog (imaterijalnog), pokreću krajnje resurse – samu ljudskost, želje, osećanja, strasti, htenja, životne aspiracije. Reči kao što su “umrežavanje”, “razmena”, “komunikacija”, “iskustvo”, “sticanje novog znanja i besplatno usavršavanje” međutim, uglavnom su mobilizatori volonterskog rada – rada “iz entuzijazma.” Entuzijazam je prisvojen u domen kapitalističke eksploatacije.
Više o projektu na linku
https://nedakovinic.wixsite.com/neda-kovinic/beyond-the-enthusiasm
Danica Bićanić
Kako je nastala Samoodrživa instalacija
Fotografija/dokument i tekst (2017)
Fotografija prikazuje instalaciju izloženu u negalerijskom prostoru, koja preispituje poziciju i mogućnosti umetnika u datim okvirima ekonomskog sistema. Rad je neka vrsta odgovora na trenutnu situaciju u kojoj se nalazim, koji reflektuje moj stav o umetničkom delu kao proizvodu namenjenom tržištu. Instalacija je rezultat spontane akcije koja se dogodila dok sam se bavila radom Ciklusi dugotrajnim performansom koji postavlja pitanja o svakodnevici i svesnom delovanju unutar privatnog i javnog konteksta. Rad Ciklusi podrazumevao je akcije sakupljanja otpadaka neorganskog porekla koje sam sama proizvodila. Od njih sam pravila objekte, koje sam potom farbala u crno. Sakupljanje i skladištenje otpadaka otvorilo je mogućnost za različite interpretacije samog čina. Moja produkcija je u samom startu obećavala samoodrživost jer je količina smeća koje sam proizvodila bila neslućenih razmera. Tek kada sam počela da sakupljam svoje smeće shvatila sam koliki kapital posedujem. Shvatila sam da više ne moram da brinem kako ću obezbediti sredstva uspomoć kojih ću da realizujem svoje umetničke ideje. Svakodnevno sam stvarala objekte, živela sa njima, nosila ih svuda sa sobom i skladištila na različitim mestima. Jedno od mesta je bila tzv. zajednička prostorija stanara na vrhu desetospratnog solitera u kojem živim, namenjena za sastanke Kućnog saveta, ali se više ne koristi u te svrhe. Tom prilikom odlučila sam da tamo organizujem neku vrstu izložbe i pozovem stanare u zajedničku prostoriju da pogledaju instalaciju sačinjenu od mojih objekata, instalaciju koju sam nazvala Samoodrživa. Ubacila sam pozivnice u njihove poštanske sandučiće i čekala sam ih da dođu. Pojavili su se predsednik Kućnog saveta, komšinica sa sprata na kojem živim, spremačica koja je slučajno naišla jer se u toj prostoriji presvlači i članovi moje najuže porodice.
Milan Manić
Iščezavanje kulture
Bez kulture je besmisleno! Kultura i umetnost zadiru u sve pore društva. Umetnici su radnici. Ako umetnici ne prežive, da li će kultura preživeti?
Goran Despotovski
Erekcija (2017), sekvenca običnih radnji-pokreta u procesu obavljanja određenog rada. Podnaslov Gradilište, sugeriše na mesto i proces radnje, u ovom slučaju radnje na gradilištu ili bilo koje druge radnje, kao deo konflikta vezano prema činu rada.
Andrei Cicală (Andrej Čikala), ROB
UMETNIČKI RAD JE RAD
Pesma je rad.
Radnik je pesnik.
Rad je igra.
Igra je poezija.
Radnik je igrač.
Reči su postale mačevi dugi,
oštricom ljutom u srce bodu.
Našim se ranama hrani neko drugi,
umesto mleka nam serviraju sodu.
Istina boli do koštane srži,
ne želim još jednu ružnu epizodu.
most među nama opet se ruši,
izgladnele zveri ne žele da odu.
* * *
Hteo sam da ratovi već jednom stanu,
al’ iznova bojni poklič se čuje.
Jedni drugima tražimo manu,
bezumlje i danas dušu nam truje.
* * *
Materijalizam, ime novog boga,
sila osovine koja drži svet.
Što ne može snaga učiniže lova,
dobrodošli u dvadeset i prvi vek.
Samo egoizam i pusta samoća,
ponosno su sebi iskopali grob.
Zar je brdo novca smisao života?
Bogataš bogatstvu postao je rob.
* * *
Prolaze sati, dani, meseci,
godina prođe kao jedan dan.
Prošlost je ostala samo u senci,
Šta biće sutra, hoću da znam.
* * *
Osmeh na licu, a zloža u srcu,
čuvate interes k’o zenicu oka.
Danas je stado povereno vuku,
za nekog su tuđa deca isto što i stoka.