Ka horizontalnosti u umetnosti: mesto umetnosti i umetnika u današnjem društvenom i političkom kontekstu
Udruženje likovnih umetnika Srbije je jedno od najstarijih udruženja u regionu, koje je prošle godine proslavilo stogodišnjicu postojanja. Po rečima dugogodišnje kustoskinje Udruženja, Natalije Cerović, povod njegovog osnivanja davne 1919. godine bila je potreba za angažmanom na planu rešavanja strukovnih pitanja i pitanja statusa umetnika i umetnica u društvu. Po tome ono se bitno razlikovalo od drugih umetničkih udruženja iz tog perioda koja su likovne stvaraoce okupljala po umetničkim afinitetima (kao npr. LADA iz 1904. ili Udruženja srpskih umetnika za plastičnu umetnost i muziku iz 1898.). Tokom istorije ULUS je u svojim redovima okupljao širok opseg umetnika po oblastima njihovog interesovanja, društvenih i političkih orijentacija i statusa, i postao najreprezentativnije nacionalno Udruženje likovnih stvaralaca u zemlji. Posledice devedesetih i razaranje nekadašnjeg socijalističkog poretka doprinele su da ova reprezentativna institucija izgubi svoj nekadašnji karakter. Kao i za mnoge druge organizacije, koje su izgrađene na osnovama socijalne politike, transformacija u neoliberalne modele funkcionisanja predstavljala je izuzetno težak zadatak. ULUS je u prethodne dve decenije prolazio kroz razne faze dekadencije i letargičnosti, polako gaseći funkcije zbog kojih je inicijalno bio osnovan.
Debatni program ULUS-a strateški je važan deo planiranog godišnjeg programa i dugoročnije strategije za razvoj Udruženja. Ima za cilj da kreira diskurzivni prostor za temeljnije i doslednije bavljenje temama koje su vezane za društveno-socijalni i ekonomski položaj umetničkih stvaralaca u društvu, kao i preispitivanje funkcija koju umetnost treba da ima u sveukupnom društvenom razvoju i njegovoj emancipaciji.
Uzimajući u obzir da je u našoj sredini zamrla praksa konsistentnog i kontinuiranog bavljenja temama iz domena likovnog stvaralaštva, prostor kritike i prispitivanja koji bi obuhvatio široku javnost ostao je upražnjen. Sa druge strane, društveni i ekonomski problemi za domaće stanovništvo, uključujući i umetničke stvaraoce, postali su kompleksniji i obimniji. Umetnička praksa je u takvoj klimi izgubila svoju relevantnost. Pod pritiskom socio-ekonomskih prilika, nedostatka sistemskog ulaganja iz javnih fondova, umetnici i umetnice su prisiljeni da se okrenu tržištu i privatnim izvorima finansiranja, što dodatno utiče na fragmenitisanje polja umetničkog delovanja, koncentrišući ga u manje krugove i doprinosi nezainteresovanosti za opšte promišljanje o mestu i ulozi umetnosti u našem društvu.
Udruženje likovnih umetnika Srbije sa preko 2.500 članova okuplja širok spektar stvaralaca iz domena vizuelnih umetnosti, koji kroz svoju praksu razvijaju različite likovne izraze. Ova heterogenost ne samo u pristupu prema umetničkom izrazu već i u načinu na koji umetnici i umetnice kroz svoj rad reprodukuju društvene odnose predstavlja izuzetan potencijal za kreiranje širokog polja za dijalog i debate koje mogu biti veoma značajne kako za poziciju samih umetnika tako i kvalitet umetnosti koji se proizvodi, ali i za širu društvenu zajednicu.
Projekat je koncipiran tako da otvori javni prostor za preispitivanje navažnijih tema u domenu umetničih praksi, statusnih i radnih pitanja umetničkih delatnika. Realizacija programa uključuje 7 mesečnih debatnih programa i jedan dvodnevni seminar u sklopu redovnog programa Udruženja, istraživački rad i završnu publikaciju koja bi evaluiriala i objedinila sve rezultate projekta.
Debatni program ima za cilj da ukaže na probleme i ponudi rešenja za sistemsko poboljšanje položaja umetnika i umetnica kao samo-zaposlenih javnih delatnika. Sesije imaju informativni i konsulatativni karakter i okupljaju različite stručnjake iz oblasti sindikalnih borbi, aktivizma, politika rada, prava, administracije, ekonomije i umetnosti.
Veliki deo projekta je baziran na radu koji proizilazi iz aktivnosti novoformiranih radnih grupa u okviru Udruženja, radne grupe za statusna pitanja samostalnih umetnika i radne grupe za za fer prakse.
Detaljni plan debatnog programa (svi-e učesnici-e još uvek nisu potvrđeni i biće naknadno dodati):
- MESTO UMETNOSTI U DANAŠNJEM POLITIČKOM I IDEOLOŠKOM KONTEKSTU – KOLIKO JE UMETNOST POTREBNA DRUŠTVU?
April 2020
Od svih oblasti društvenih delatnosti jedino je umetnosti data mogućnost da istražuje postavlja nove horizonte društvene imaginacije, bez obaveze da se uklopi u postojeće normativne standarde. U progresivno orijentisanom društvu umetnost bi trebalo da ima svoje naročito mesto. Umetnici, stručnjaci u kulturi, saradnici u kulturi i izvođači kulturnih programa svojim umetničkim i profesionalnim radom doprinose emancipaciji celokupnog društva. Ako su statusne pozicije umetnika i umetnica sistemski degradirne, kako se može očekivati da umetnici i umetnice ispunjavaju svoju drušvenu funkciju i poziv? Kakve posledice ovakvo stanje ima na celokupno društvo?
Debata ima za cilj da pozicionira polje umetničke delatnosti u odnosu na društvo i lokalne institucionalne strukture kroz predstavljanje heterogenih umetničkih pristupa i stvaralaštva članstva ULUS-a, drugih strukovnih umetničkih udruženja, teoretičara umetnosti, aktivista.
- UMETNIČKI RAD U KONTEKSTU OPŠTE TRANSFORMACIJE POLJA RADA
Maj 2020
Poslednjih decenija se transformacija rada na globalnom nivou razvija u pravcu sveopšte prekarizacije. Ovi procesi utiču i na radno iskustvo umetnika. “Romantičarske” predstave o genijalnosti, izuzetnosti i posebnoj nadarenosti svojstvenoj samo umetnicima umnogome su doprinele mistifikaciji umetničkog rada, pri čemu se umetnički rad sve manje percipira kao bilo koji drugi rad u drugim delatnostima, a sve više kao hobi, rad iz ljubavi ili kućevni rad, pa se smatra da treba da bude malo ili nimalo plaćen. Umetnici i umetnice, baš kao i sva druga bića, moraju od nečeg da žive i da od svog rada obezbede uslove za svoje stvaralaštvo: “Jer ako su umetnikovi materijalni uslovi rđavi, on onda ne može da radi, ali ako on te uslove dobije žrtvujući svoju umetničku slobodu, onda pravi umetnik neće da radi.” (Moše Pijade – Položaj umetnika u našem društvu, Slobodna reč, 1921).
Debata ima za cilj da pozicionira umetnički rad u sklopu globalne društvene proizvodnje i postavi osnovne kriterijume za valorizaciju umetničkog rada u tom kontekstu.
- KODEKS FER UMETNIČKE PRAKSE
Jun 2020
Postojeći društveno-ekonomski model ne nudi mogućnost poštenih odnosa u poslovanju umetnika jer su oni u većini slučajeva isključeni iz lanca finansiranja. Dosadašnji model podrazumeva isključivo projektno finansiranje dok je strukturalno potpuno izuzeto. Umetnici i radnici u kulturi jednom godišnje konkurišu sa umetničkim projektom kod republičkih i gradskih i opštinskih ustanova kulture. Ovakav model finansiranja favorizuje radnike u kulturi (zaposlene u ustanovama kulture) a zapostavlja umetnike bez čijeg delovanja, rada i proizvoda kulturno-umetnička delatnost ne bi ni postojala.
Na ovoj debati predstaviće se model kodeksa fer umetničke prakse koji bi ponudio podjednako zastupljeno i projektno i strukturalno finansiranje. Ovaj model pružio bi ohrabrenje umetnicima da zatraže nadoknadu za svoj rad, jer su radni ljudi i njihov rad mora da bude plaćen. U postojećem modelu umetnički rad nije tretiran ravnopravno na tržištu rada, odnosno, obespravljen je.
- UDRUŽIVANJE UDRUŽENJA
Jul 2020
Umetnici, stručnjaci u kulturi, saradnici u kulturi i izvođači kulturnih programa svojim umetničkim i profesionalnim radom doprinose afirmaciji pozitivnih društvenih vrednosti. Ostvarenjem svoje profesionalne delatnosti ova lica ujedno kreiraju uslove za svoj život i rad. Različita iskustva iz regiona i Evrope pokazuju brojne sličnosti u odnosu na tekuće borbe u ovom polju, ali i veoma različite praktične rezultate – od potpunog prepuštanja umetničke prakse tržištu u zemljama izraženo neoliberalnih političkih tendencija do progresivnijih socijalnih politika brige za umetnike kao javne delatnike (gde su umetnicima obezbeđeni sistemi plaćanja doprinosa, regulisanih cenovnika naplate usluga, itd). Novim Zakonom u kulturi status samostalnih umetnika doveden je u vezu sa statusom koji imaju preduzetnici, čime je celokupno polje kulturne i umetničke proizvodnje svedeno na tržišnu utakmicu, a sve manje ostaje upućeno na društvo. Po Zakonu o samostalnim delatnostima Republike Srbije likovni umetnici su uvršteni među 14 vidova delatnosti pri kojima se radni odnos ostvaruje kroz rad u sopstvenom aranžmanu (freelancers. eng.), za koji im se predviđa naročiti način oporezivanja. U ovom režimu rada takođe nalaze se taksisti, programeri, sveštenici, arhitekte, itd.
Cilj ove debate je da umetničkim delatnicima pruži osnovnu orijenatciju u kreiranju normativnih odrednica (zakona i regulativa) kojima se reguliše njihov socijalni i društveni status i sa druge strane da preispita realne potrebe umetnika kao stvaralaca i kulturnih radnika. Uz prisustvo predstavnika strukovnih udruženja iz ovih oblasti poslovanja ispitaće se moguće osnove za udruživanje koje prevazilaze usko strukovne interese i kreiranje šire platforme za problematizaciju uslova rada i radnih prava samostalnih delatnika na lokalnom nacionalnom nivou.
- UMETNIK KAO DUŽNIK – ‘MORA’ DA ‘MOŽE’ / Mogućnosti sistemskog rešavanja dugovanja samostalnih umetnika/
Septembar 2020
Tema nagomilanih poreskih dugovanja samostalnih umetnika čini zaseban problem rada umetnika zbog najdirektnije uskraćenih prava na zdravstveno i penziono osiguranje, a koja u najvećem broju slučajeva nisu nastala zaslugom umetnika i umetnica. Osnove za nastanak ovih dugovanja uglavnom se odnose na nagomilane kamate usled kašnjenja uplata doprinosa od strane lokalnih samouprava ili poreskih službi, a malom broju slučajeva su nastale greškom Udruženja ili samih umetnika i umetnica. Međutim, rešavanje ovog kompleksnog problema zahteva utvrđivanje uzroka nastanka dugovanja kroz postojanje stručne podrške i servisa koji u ovom slučaju nije obezbeđen od strane nadležnih institucija, dok udruženja imaju veoma ograničene kapcitete za rešavanje istog. Deo problema nalazi se i u činjenici da je status samostalnih umetnika nedovoljno definisan u Zakonu o kulturi zbog čega institucije kulture lokalne samouprave nisu u izričitoj obavezi da snose odgovornost za zakasnelu ili neadekvatnu uplatu doprinosa samostalnim umetnicima.
Cilj ove debate je da se u sazvučju stručnjaka iz oblasti prava, ekonomije, politike i umetnosti dođe do održivih rešenja veznih za ostvarivanje elementarnih radnih prava samostalnih umetnika. Debata ima za cilj da formuliše konkretne zahteve za izmene Zakona o kulturi i Zakona o socijalnim doprinosima koje bi nagomilane ekonomske, ali i uopštene društvene probleme pokretali u pravcu njihovih rešavanja, a institucije kulture lokalne samouprave obavezivale da snose jasnije formulisanu odgovornost u odnosu na samostalne umetnike.
- REPREZENTATIVNOST, ZA ŠTA? – NACIONALNA PLATFORMA
Oktobar 2020
Zakonom o Udruženjima iz 2012. godine najeminentnija strukovna udruženja, koja svoju oblast delovanja ostvaruju u domenu kulturnog stvaralaštva na teritoriji Republike Srbije (među kojima je ULUS sa svojih oko 2.500 članova najbrojnije Udruženje) degradirana su na nivo udruženja građana. Ovim činom su, umesto suštinske budžetske podrške udruženjima, primorana da konkurišu za sredstva za realizaciju svojih programa koja uključuju i tekuće i investiciono održavanje prostora kojima Udruženje raspolaže u stanju osnovne funkcionalnosti. Kao hibridno rešenje uveden je status reprezentativnih udruženja kojima država poverava poslove vođenja evidencije o samostalnim umetnicima i za to takođe putem konkursa dodeljuje sredstva koja praktično i održavaju ova udruženja na minimumu funkcionalnosti. Sa druge strane, količina programa i brojnost izložbenih prostora kojima raspolaže ULUS teško se uklapa u projektna finansiranja gradskih i republičkih konkursa za (su-)finansiranja programa iz oblasti kulture zbog finansijske ograničenosti i drugih konkursnih limita.
Ovaj sastanak ima za cilj da okupi neke od predstavnika iz 34 aktuelna udruženja sa teritorije Republike Srbije koja imaju status reprezentativnosti (članice Koordinacionog tela) u cilju razmotranja zajedničkih problema i kreiranja smernica za dalju saradnju i zajedničku strategiju.
- POST-JUGOSLOVENSKO ISKUSTVO UDRUŽIVANJA – MOGUĆNOST ZA OSTVARENJE ZAJEDNIČKE REGIONALNE PLATFORME
Novembar 2020
Recentna iskustva udruženja umetnika iz regiona bivše Jugoslavije (HDLU iz Hrvatske, ZDSLU iz Slovenije, ULBIH iz Bosne i Hercegovine, ULUCG iz Crne Gore, SULUV iz Vojvodine, itd uključujući i ULUS) nedvosmisleno ukazuju na brojne partikularne osobenosti vezane za organizacionu strukturu, oblasti delovanja i problema sa kojima se ove organizacije susreću, a koje potiču iz činjenice da sve ove organizacije čine deo istovetnog kulturnog i društvenog nasleđa koje je silom političkih i istorijskih prilika postalo razdvojeno i otuđeno.
Ova debatna sesija ima za cilj da okupi predstavnike reprezentativnih udruženja iz regiona sa idejom da se razmene iskustva na planu lokalnih angažmana po radnim, strukovnim i statusnim pitanjima umetnika. Uz pozvane goste debata ima za cilj da pruži širi uvid u kontekste i iskustva sistemskog uređenja rada samostalnih umetnika na pojedinačnim primerima zemalja iz okruženja i kreira smernice za razvoj zajedničke regionalne platforme.
- SEMINAR: NOVI SVET UMETNOSTI: manifestacije i uslovi jednakosti u vizuelnim umetnostima
Decembar 2020. god.
Dvodnevni seminar u saradji sa Milanom Đorđevićem i UNESKO katedrom za kulturnu politiku i menadžment, Univerziteta umetnosti u Beogradu
Pokušavajući da iznađe rešenja za ostvarenje suštinske demokratičnosti sveta umetnosti ovaj dvodnevni seminar na inicijativu Milana Đorđevića, vizuelnog umetnika i doktoranda Univerziteta umetnosti u Beogradu, podržan od strane UNESKO katedre, poziva istraživače u polju društveno-humanističkih nauka (teorije umetnosti, studija kulture, menadžmenta u kulturi i kulturne politike, sociologije umetnosti i ekonomike kulture, kao i drugih srodnih oblasti) da doprinesu razmatranju principa i modela decentralizovanog (horizontalnog) upravljanja i organizovanja u vizuelnim umetnostima; modela koji su utemeljeni na konceptu jednakosti, zadružnim odnosima i samoupravljanju, tj. primeni direktne demokratije koja podrazumeva neposredno odlučivanje o svim zajedničkim pitanjima u polju savremenih vizuelnih umetnosti.
Deo programa seminara biće organizovan u formi panel diskusija i prezentacija, dok će deo činiti izlaganja empirijski, teorijski i praktično zasnovanih priloga istraživača u kulturi i umetnosti, koji mogu da uključuju, a ne moraju biti ograničeni na sledeće teme:
– Definisanje i prepoznavanje društveno progresivnih modela organizovanja i upravljanja u polju savremenih vizuelnih umetnosti zasnovanih na principima jednakosti, demokratičnosti, egalitarnosti…
– Studije slučaja uspešnih i neuspešnih, istorijskih i aktuelnih primera demokratizacije polja savremenih vizuelnih umetnosti;
– Ostvarivanje decentralizacije i demokratskog pristupa u polju savremenih vizuelnih umetnosti kroz modele kulturne politike i „odozdo“ (bottom-up, eng.) prakse;
– Analiza uticaja koji različiti modeli organizovanja mogu imati na položaj umetnika, vrednost i funkciju umetničkog dela, razvoj umetničke produkcije, podsticanje učešća građana u kulturnom životu i procese donošenja odluka;
– Politike participativnih praksi, kolektivnog rada i samoorganizacije u polju vizuelnih umetnosti.
Ovaj dvodnevni seminar organizovan u saradnji sa Milanom Đorđevićem i UNESKO katedrom činiće kulminaciju godišnjeg debatnog programa ULUS-a i okupiće raznovrsne aktere iz oblasti kulturnog i umetničkog stvaralaštva, društvenog angažmana, akademskog sektora i aktivizma. Ovo će biti prilika da ugostimo predstavnike nacionalnih umetničkih asocijacija iz šireg evropskog konteksta: Monterat Moliner, predsednica Katalonskog udruženja umetnika (PAAC, Plataforma Asemblearia de Artistas de Catalunya), Aleksandar Nikolić (Boem, Beč), Vasilena Gankovska (IG Bildenekunst, Beč), predstavnik Asocijacije umetnika Švedske, Leila Jankovič (University of Leeds), Victoria Alexander (Goldsmiths, University of London, UK), Camille Jutant (Univerzitet Lumijer Lion II, Francuska), Monika Mokre (Webster Vienna Private University, Austrija), Janka Vukmir (Institut za istoriju umetnosti Zagreb, Hrvatska), Nataša Ilić, Ivet Ćurlin & Sabina Sabolović – WHW (Kunsthalle Wien), Dave Beech (University of the Arts London, UK), Simon Hardy & Luke Cooper (Anticapitalist Initiative), Corina Apostol (Tallinn Art Hall, Estonia), kao i učesnici koji će biti izabrani na osnovu javnog poziva za izlaganje naučnih radova i istraživačkih projekata.
PUBLIKACIJA
Januar – Mart 2021
Završna aktivnost projekta u formi njegove evaluacije sastoji se u produkciji publikacije koja bi objedinavala sve teme i problematike proteklih debatnih programa uključujući i dvodnevni seminar. Dok je evaluacijski rad predviđen da se odvija sukcesivno uz trajanje čitavog programa u vidu tarnskribovanja, selekcije dobijenog materijala, tekstualne refleksije najveći deo rada koji se odnosi na procesiranje sakupljenih materijala predviđen je da se odvija u završnom delu projekta koja bi trajao od januara do marta 2021. Realizacija ove publikacije bila bi od suštinskog značaja za buduću orijentaciju ne samo samog ULUS-a, inicijatora ovog projekta, već bi bi predstavljala važnu alatku za koncipiranje kulturnih politika u čitavom regionu.
NAPOMENA: Aplikacije kojima potražuje sredstva za realizaciju ovog projekta ULUS je podneo na konkurse Sekretarijata za kulturu Grada Beograda, Ministarstva kulture i Ministarstva pravde Republike Srbije i Fonda za otvoreno društvo (FOS).