Umetnost Jane Stojaković je predviđačka, upozoravajuća i šokantna. Ona ne štedi gledaoca, dok, istovremeno, računa na njegovu inteligenciju, savest i etičnost, pružajući uvid u jedan mogući, ne tako daleki svet, posthumanih bića i novih, surovih odnosa među njima. Ovim su već pokrenuta bar dva velika pitanja; prvo, pitanje društveno-etičkih posledica novih dostignuća u tehnologiji i nauci, a posebno u bioetici, i drugo, pitanje novih klasa. Kod Jane Stojaković, to su ljudi-veprovi, ljudi-pacovi i ljudi-bubašvabe. Hiperrealizam, u nadrealnom kontekstu dobija dodatnu zastrašujuću dimenziju, u ovom projektu potpuno funkcionalnu, u cilju opomene, alarma ili prosto, intenzivnog afektivnog doživljaja, koji, kroz vizuelni narativ uzdrmava i osvešćuje.